Zamrzavanje embrija

Zamrzavanje embrija

U prvo vrijeme kada su se zameci zamrzavali metodom “slow freezing”, postupak njihovog odmrzavanja i broj trudnoća je bio daleko manji nego danas kada se postupak radi metodom vitrifikacije i kad se često kriopohranjuju blastociste. Nakon vitrifikacije preživljavanje blastocisti kod odmrzavanja je 95%, stopa trudnoća čak do 50 %, a stopa poroda preko 30%.

Zato je danas zamrzavanje zametaka postalo nezamjenjiv dio postupka izvantjelesne oplodnje i sredstvo za povećanje uspješnosti postupaka. Mlada pacijentica s dobrom rezervom jajnika iz jedne stimulacije može očekivati rađanje više od jednog djeteta, uključujući prijenos zametaka u svježem ciklusu i prijenose zametaka nakon njihove kriopohrane i odmrzavanja. Drugim riječima, na ovaj način se pacijentica ne izlaže ponovno utjecaju lijekova za stimulaciju jajnika, kao ni riziku anestezije i invazivnog zahvata.

Ne razviju se svi zameci do faze blastociste, ali ni sve blastociste nisu jednako kvalitetne. Stručna tijela su dala naputak za kriterije odabira zametaka za kriopohranu. Zameci trebaju biti kvalitetni kako bi mogli preživjeti postupke zamrzavanja, kriopohrane i odmrzavanja, što je razlog za prioritetno zamrzavanje blastocisti, koje su već samim razvojem do te faze pokazale svoj razvojni potencijal. Za trodnevne zametke se ne može sa sigurnošću reći kakav im je razvojni potencijal. Najbolju šansu za trudnoću nakon odmrzavanja daju petodnevni zameci koji su se razvili do faze blastociste, i to u pacijentica mlađih od 36 godina.

Zameci se nakon određene procedure koja se mora napraviti kako bi se sačuvale strukture zametka, stavljaju na nosač i uranjaju u tekući dušik. Po jednom nosaču stavlja se jedan ili dva zametka, o čemu odlučuje par. Treba imati na umu da se u postupku odmrzavanja mora odmrznuti ono što se nalazi na nosaču.

Kriopohrana zametaka je metoda odabira i u slučajevima rizika od razvoja sindroma hiperstimulacije jajnika. Nekada se ovaj sindrom može razviti do granice kada ugrožava život pacijentice. Da bi se izbjegao rizik za pacijenticu, umjesto uobičajene “štoperice”, lijekom koji sadrži hormone trudnoće (hCG) i pospješuje razvoj hiperstimulacije, daje se lijek koji je po sastavu sasvim drugačiji. U takvim slučajevima preporučuje se stanična kultura do petog dana i kriopohrana blastocisti bez embriotransfera (tzv. freeze all).

Svaka hormonska stimulacija jajnika do određene mjere negativno utječe na kvalitetu sluznice maternice. Prednost embriotransfera nakon kriopohrane zametaka je u tome što se sluznica maternice može pripremiti lijekovima kako bi prihvatila zametak.

Kriopohrana zametaka neophodna je i kod postupaka preimplantacijske dijagnostike zametaka. Kako je između vremena biopsije blastociste i rezultata analize potrebno nekoliko dana, nakon biopsije blastociste se kriopohranjuju. Kada se dobiju rezultati, pacijentica se priprema za prijenos onog zametka za koji se pokaže da nije nositelj testiranih kromosomskih i/ili genskih poremećaja.

 

Podijeli: