U današnjem modernom vremenu jedan od najvažnijih razloga neplodnosti je dob žene. Žena se rađa s definiranim brojem jajnih stanica (1-2 milijuna). Od tada se one samo troše i ne mogu se obnavljati. Proračunato je da se za svaku od 400 ovulacija u životu žene, na neprestani probir utroši oko 2000 jajnih stanica. U svakom prirodnom menstrualnom ciklusu započinje sazrijevati 30-tak folikula i jajnih stanica. Od njih se za ovulaciju odabere samo jedna, a ostale propadnu. Ako je žena starija od 38 ili 40 godina, stanica je sve manje a probir je sve teži. Preostale su naime jajne stanice koje u 50-80% slučajeva imaju degenerativne promjene kromosoma i aneuploidije, što je i razlog zašto su u ovoj dobnoj skupini pobačaji češći.

Ipak današnji principi IVF-a daju puno bolju šansu za trudnoću žene oko 40 godina starosti, ukoliko im je rezerva jajnika zadovoljavajuća. Uspjeh IVF-a u starije žene ovisi o folikularnoj rezervi jajnika. U novije vrijeme ova se rezerva utvrđuje mjerenjem razine AMH (antimilerijanskog hormona) u krvi, koji daje realniju sliku o rezervi jajnika nego je daje mjerenje razine FSH estradiola i inhibina u krvi. Također se ultrazvukom može odrediti broj antralnih folikula (AFC, antral follicle count).

Odgađanjem rađanja, starenjem i sve većim mogućnostima oštećenja reprodukcijskog sustava žene i muškarca, trajno se umanjuje šansa za normalnu trudnoću. Idealno vrijeme za rađanje u žene su njene dvadesete godine, dok je u tridesetima trudnoća još lako moguća, iako povezana sa više komplikacija. U četrdesetima je normalna trudnoća i rađanje zdravog djeteta više izuzetak nego pravilo. U velikim svjetskim medicinskim centrima ženama u četrdesetim godinama života, čak i ukoliko su im nalazi hormona uredni, preporučuje se donacija jajne stanice, koja im daje realnu šansu za trudnoću. IVF u žene sa 45 godina i njenim vlastitim jajnim stanicama više nema nikakvog smisla, jer je šansa za rađanje zdravog djeteta manja od 1%.