Danas se u obradi neplodnog braka ponekad radi i histeroskopija (HSC), jer se problemi nađu u oko 7% slučajeva. Također je HSC radi i u slučaju neuspjelog liječenja neplodnosti (nekoliko neuspjelih embriotransfera), ili ako se tijekom liječenja postavi sumnja na novonastalu patologiju uterusa, kao što su polipi ili miomi.

Riječ je o pregledu unutrašnjosti maternice instrumentom koji ima kameru, a koji se uvodi u maternicu nakon što se njena šupljina proširi nekim kontrastnim sredstvom (fiziološkom otopinom, glokozom i sl.). Ukoliko se tijekom pregleda uoče abnormalnosti, one se odmah mogu i otkloniti.

Uvođenje histeroskopije u ginekologiju omogućilo je minimalno invazivan pristup rješavanju patologije za koju su do tad postojala samo krajnja (histerektomija, naprimjer u slučaju submukoznih mioma) ili neadekvatna rješenja (dilatacija i kiretaža naslijepo kod endometrijskih polipa u mladih žena). Danas je histeroskopija nezamjenjiva metoda u dijagnostici i rješavanju polipa, priraslica, neurednih krvarenja, "minor" anomalija i submukoznih mioma uterusa.

Kako je riječ o operativnom zahvatu, uvijek postoji i mogućnost komplikacija, mada su one rijetke. Ozbiljnije komplikacije uključuju perforaciju maternice i zračnu emboliju, a manje komplikacije, koje se u 7% mogu javiti kod histeroskopija, uključuju razdore vrata maternice, krvarenje, i infekcije. Također, i za histeroskopiju vrijede slična pravila ponašanja prije i poslije zahvata kao i kod laparoskopije.